SLEDEĆA lokacija za skrivanje Vuka Bajruševića bio je - Surčin. Odabrana je jedna od dvije kuće Dejana Milenkovića Bagzija (sada svjedok-saradnik), koju mu je poklonio Ljubiša Buha Čume, takođe svjedok-saradnik, u Vojvođanskoj ulici 241-243.
Jednog jutra osjeća užurbanost otmičara, kao da ih je više. Govore mu da su se čuli sa njegovim ujakom iz Subotice i da se on mnogo založio za njegovo oslobađanje. Skidaju mu lepljivu traku, ali ostavljaju zavoj preko očiju, koji čvršće stežu. Daju mu ujaka na telefon i naređuju da mu kaže da ne pravi gluposti i da se pridržava uputstava otmičara. Telefon uzima neko od kidnapera i nastavlja razgovor. Vuk je svjestan da je ujak prethodno tražio potvrdu da mu je sestrić živ i da su mu zato dali telefon.
Smeštaju ga na zadnje sjedište nekog vozila i polaze. Tokom vožnje dva puta se zaustavljaju. Stoje po nekoliko minuta i opet kreću. Treći put staju. Ovog puta sve je drugačije. Naređuju mu da stavi kapuljaču od jakne na glavu i da izađe napolje.
Jedan od otmičara ga pita da li ima para za taksi. Kada su dobili odrečan odgovor, otmičar je izvadio 900 dinara i tutnuo mu u ruke. Kada je poslije vidio cifru, sjetio se da je isti iznos imao kod sebe one večeri kada su ga oteli.
- Lezi na asfalt, stavi ruke na glavu i broj do 500 - glasila je sledeća naredba. - Kad završiš, ustani.
Ovog puta Bajrušević nije poslušao naređenje. Čim je čuo da se zvuk automobila udaljio, ustao je i skinuo zavoj.
- Bio je mrak - prisjećao se neku godinu kasnije Bajrušević. - Stajao sam pored reklamne table na kojoj je pisalo BTC. Shvatio sam da sam u blizini buvljaka u Novom Beogradu. Uputio sam se ka svjetlima i zaustavio taksi. Odvezao sam se kući.
Vuk Bajrušević pušten je 27. novembra između 19 i 20 časova. Kasnije, pričajući o danima zatočeništva, sećao se da je uz njega, sve vrijeme, bio jedan momak koji je bio vrlo korektan i za koga pretpostavlja da je u „njihovoj hijerarhiji bio na najnižem stepenu“. Istraga je utvrdila da je riječ o Marku Petroviću Mamici i on je taj koji mu je dao novac za taksi. Kraj njega je, tokom te poslednje vožnje do slobode, sjedio Dejan Milenković Bagzi.
Svjedok-saradnik Zoran Vukojević Vuk, koji je brinuo o obezbeđenju vođa „zemunskog klana“, ispričao je kasnije istražnim organima da je kidnapovanje Vuka Bajruševića bila prva otmica „zemunaca“. Od Dušana Spasojevića je čuo da je Milorad Ulemek Legija posredovao kod otkupa i da je bio angažovan u obezbjeđivanju Bojane Bajrušević.
Ova otmica je, zahvaljujući svjedocima-saradnicima, ali i Dušanu Krsmanoviću, detaljno istražena tek u policijskoj akciji „Sablja“ 2003. godine. O otmici Vuka Bajruševića svjedočio je i Saša Petrović, pripadnik klana, sa čijom sestrom Mirjanom Spasojević ima dijete. On je naveo da mu je Spasojević jednom prilikom naredio da odnese hranu u zgradu kod Instituta za majku i dijete, rečima: „Odnesi to Mamici.“
- Vidio sam vezanog čovjeka lisicama za ruke i noge, a između je bio lanac. Preko lica je imao selotejp traku - svjedočio je Petrović. - Znam da su pregovori išli jako teško.
Pregovarali su Šiptar i Kum i mislili su da ih Bojana snima, ali se nisu mnogo brinuli oko toga.
Najiscrpnije detalje dali su Krsmanović i Miladin Suvajdžić. Krsmanović je naveo da su otmicu naredili Šiptar i Legija.
- Podjela para je obavljena u Kotobanji, u Surčinu - opisao je Krsmanović. - Brojali su Čume i Duća. Duća mi je dao 50.000 maraka, ali mi je odmah, kao i ostalima, uzeo 10.000, navodno da se kupi Ljilji Buhi džip. Dio para sam odmah potrošio, ali mi je najveći dio uzeo Duća. Rekao je kao da će da ih čuva, a kada mi budu zatrebale da tražim i da će mi dati. Navodno, možda su obilježene, pa da ih „opere“. Nikada mi ih nije dao, a ja nisam ni tražio. To su bile prve pare koje sam ja dobio od Duće. Međusobno smo šaputali da je Legija dobio pola i da je to bio dio dogovora sklopljen još prije otmice.
Miloš Simović je, kao i u mnogim drugim krivičnim djelima, bio glavni organizator otmice. On je direktno primao uputstva od Spasojevića, a onda je to sprovodio u djelo.
Miladin Suvajdžić - Đura Mutavi, bio je u svom iskazu još konkretniji o ulozi Legije u otmicama. Ovaj Novosađanin je nabavio sve mobilne aparate koji su korišćeni u kidnapovanjima i bio je u grupi koja je obezbeđivala put kojim je išla primopredaja para. Za svoj deo posla, nije dobio kao ostali novac od naplaćenog otkupa, već pola kilograma Spasojevićevog heroina, koji je bio kod Čode u Novom Sadu. Trebalo je da ga proda, i da novac uzme za sebe. Đura Mutavi, međutim, kaže da to nikada nije uradio.
Braća Simović su, prema nekim informacijama koje su dali svedoci-saradnici, dobili po 250.000 maraka, dok je Vlada Budala „prebio dug“, pošto je dugovao Spasojeviću 150.000 maraka za kuću koju je kupio.
Đura je ispričao da je Spasojević određivao ko će da čuva otetog Vuka.
- Ne smijete da ga bijete mnogo. Ponašajte se prema njemu korektno - ispričao je Suvajdžić. - Vlada Budala, Jure, Simovići i Krsmanović voljeli su da budu brutalni i Duća je to znao.
(Izvor:Novosti)
