- Pitam Duću ko ga je „digao“, a on se smije - pričao je Vukojević. - Ja mu kažem nema ko drugi, samo vi, a on se još jače nasmijao. Duća je pričao da je Milija poklonio sat od 100.000 evra Legiji za ono što je učinio za njega i njegovo oslobađanje.
- Jednog dana - pričao je Vukojević, Milijin brat je angažovao izvjesnog Kurka i Žileta iz zemunske policije da ga pronađu. Ova dvojica su javno nudila nagradu od pet miliona evra za bilo kakvu informaciju o nestalom. Ispričao sam to Dući, a on mi kaže da im prenesem da „gledaju svoja posla i da ne mafijaju kad nisu mafijaši“. Zatim sam u garaži, u gepeku automobila, video dvije torbe pune para. Bile su novčanice od 200 i 500 evra. Mislim da je bilo oko pola miliona. Jednu torbu sam odnio svojoj kući. Narednih dana sam Dući donosio po 150.000 do 200.000, kada i kako je tražio. Posle mjesec dana tražio je da donesem torbu sa svim parama. Pomislio sam da je to novac od Babovićeve otmice.
Jedan od optuženih, Dušan Krsmanović, detaljno je u policiji opisao šta se sve dešavalo sa Babovićem. Rekao je „da su metu pratili oko dvije nedjelje“, a da je kritičnog dana za volanom vozila u koje su ubacili biznismena, bio Bagzi. Kada je dolazio do objekta gde su ga čuvali on bi mu popuštao lance da ga ne zatežu. Snimljene poruke da spreme novac upućivane su njegovoj ženi i „izvjesnom Baji“.
Krsmanovićeva priča kod istražnog sudije bila je još iscrpnija. Tvrdio je da su plan za otmicu Babovića skovali Legija i Spasojević. Dodao je i da je Duća bio vrlo ljut kada je onoj dvojici što su ga čuvali (Kalinić i Jure), u jednom trenutku pobjegao.
- Pričao je i „kako je Kalinić lud“ i skrenuo mi pažnju „da pazim da ne maltretira Babovića“.
Krsmanović je žrtvu čuvao dvadesetak dana. Prvih noći Kalinić je spavao sa Babovićem u sobi. Čvrsto mu je vezivao ruke lisicama iza leđa, a noge za krevet, i u tom položaju ga stavljao da leži, što je Babović teško izdržavao.
- Kada bi jauknuo od bolova, Kalinić bi ga još tukao - pričao je Krsmanović. - Čvrsto mu je vezivao i trake preko očiju. Rekao sam jednog dana da je Spasojević naredio da ga blaže veže, jer me ne bi drugačije poslušao. Zamolio sam Kalinića da ga ja čuvam. Blaže sam ga vezivao. Hranu nam je, jednom nedeljno, donosio Suvajdžić.
Dejan Milenković-Bagzi ispričao je identičnu priču. Rekao je da su otmicu biznismena dogovorili Duća i Legija. Spasojević, prema Bagzijevim tvrdnjama, nije mnogo znao o Baboviću, ali je ključne informacije od toga koga ima u porodici, gdje su mu firme, s kim se druži, ko su mu ortaci i ono najvažnije - koliko ima para - donosio Legija.
- Legija je znao svako kretanje Babovića, pa čak i koliko ima i gde su mu predstavništva u inostranstvu - ispričao je Bagzi. - Pratili smo ga petnaest dana kako bismo „snimili put“. Koristili smo male i neupadljive automobile „fiat punto“, „reno-klio“, „ford eskort“... Bili smo raspoređeni od Milijine kuće do firme „Verano motors“ u Ulici 29. novembra. Cio taj dio smo pokrivali. Videli smo da vozi „mercedes slona“, a dešavalo se i da ga drugi voze, a prevozio se i „pežoom 407“ zelene boje.
Prvih dana nikako nam se nije dalo da ga otmemo. Dolazio je i u FK Partizan, pa se vrati pored Muzeja „25. maj“ i tako tri-četiri dana. Onda je nestao. Nije ga bilo pet-šest dana. Poslije pratnje, imali smo običaj, da odemo negdje na piće, pa tek onda u Šilerovu, gdje smo opisivali kako nije bilo prilike da ga otmemo. Dušan im je govorio: „Polako, uradićete vi to“.
Kad se najzad Babović pojavio, Bagzi je sa „audijem“ stao ispred njega, a presreo ga je Vlada Milisavljević i rekao: „Policija“! Biznismen je počeo da se opire, pa ga je Vlada udario pištoljem u glavu i zajedno ga ubacuju u auto. Miša Simović je sa „kalašnjikovim“ prišao vozaču „pežoa“ i rekao mu da izađe. Uzeo mu je ključeve od auta i bacio ih u mrak.
- Momci, nema potrebe za ovim, možemo odmah sve da rešimo - pokušao je Babović da se spase veće nevolje.
Otmičari nisu htjeli ni da razgovaraju sa njim. Kada su već bili na auto-putu, prebacuju ga u gepek drugog vozila - „golfa 2“. Sve vreme je bio vezan, a krajnje odredište je bilo Vilovo.
U porodičnoj kući Babovića više puta su preslušavane dostavljene kasete sa uputstvima „Šiptara“ i obavještenjima o stanju Babovića i njegovim porukama porodici. Uvijek je na sadržaj tih kaseta reagovao Legija, često u suzama je objašnjavao šta će da radi otmičarima kad mu padnu šaka. Kasnije, kad se razotkrila njegova uloga u otmici, jedan od Babovićevih prijatelja se prisjetio kako je, kada su pakovali novac za otkup, rekao: „Dabogda da ovaj novac otmičari iskoriste za lječenje svoje dece“. Legija je na to neoprezno reagovao: „Nemoj tako, to nije u redu“.
- Za to vrijeme, Duća nam u Šilerovoj daje instrukcije ko će i kako da čuva Miliju - pričao je Bagzi. - Daje nam uputstva da se sa Babovićem lijepo postupa, da nema potrebe da ga mučimo i posebno skreće pažnju Kaliniću da, pošto je ludak, ne smije da maltretira Miliju. Baboviću smo u početku tražili 10 miliona evra, ali on je tvrdio da ima negde oko 70.000, kao i dve umjetničke slike koje vrede još toliko, i da je to sve. Kada smo prenijeli Dući šta kaže, on se smejao.
Rekao nam je: „Ma, pusti ga folirant, znamo sve o njemu. Legija kaže da ćemo da uzmemo te pare sto posto“. Duća nam je pričao i da je Legija sa Bajom i da je ovaj rekao da nema problema da će da skupe koliko god bude trebalo novca, samo da izvuku ortaka. Legija je sve vrijeme bio u kontaktu i sa porodicom i znao je šta se dešava. Miša Simović je mobilnim telefonom navodio Legiju u oba navrata gdje će da ostavi pare. Posle svake isplate - novac se djelio u teretani u Šilerovoj. Svi smo bili tu i sjedeli na spratu iznad. Jedan po jedan smo silazili u podrum. Duća mi je rekao da je polovinu para uzeo Legija.
- Pita me Spasojević šta misliš koliko smo zaradili - opisivao je Bagzi. - Nisam htio da komentarišem. Dao mi je 200.000 dolara. Pare koje je odvojio za mene su bile poređane na stočiću od bambusa, a torba sa ostatkom novca, pored stola. Nismo smjeli da pričamo između sebe koliko je ko dobio. Kasnije nam je rekao da je najviše dao Milošu Simoviću, jer je najviše i radio i da ga je u velikom dijelu odmjenio.
Posle oslobođenja Babovića, posle deset-petnaest dana, Legija je u Šilerovu svratio sa Milijom Babovićem. Svi su bili u kafiću. Duća se iznenadio i panično gurnuo Juru u jedan dio kafića da ga Milija ne vidi i prepozna.
- Jedino je Legija dolazio bez najave, pa je ova posjeta za nas bila iznenađenje. Kasnije su Legija, Babović, Kum i Duća ušli u kuću. Duća nam je ispričao da ga je Legija doveo da se „raspita ko su otmičari“ i ako mogu da mu pomognu da ih pronađe. Duća još kaže: „Zamisli, Milija je Legiji poklonio sat što mu je pomogao“. Slatko smo se smijali.
(Kraj) (Izvor:Novosti)
