Monteniggers je bio crnogorski hip-hop trio koji su činili Igor Lazić (Lucky boy, Niggor), Duško Nikolić (Ducka) i Nebojša Saveljić (Nebo, Sky), inače brat bivšeg jugoslovenskog fudbalskog reprezentativca Niše Saveljića.

Mnogi ih, ipak, pamte kao tandem. Naime, ovaj trojac počeo je još 1988. kao Brake Boys Cross, sljedeće godine su promijenili ime u Ae tell me, da bi se na kraju složili oko imena Monteniggers. U međuvremenu je Duško Nikolić obolio od leukemije i više nije mogao da nastupa.

Ostao je u sjenci kao autor tekstova, ali još ravnopravan član Monteniggersa, koji su prvi zapažen nastup imali 1996. godine, na Radijskom festivalu sa pjesmom "Mala plava".

Iste godine izdali su debi album "Tajna marenda", s kojeg se izdvojio hit "Ducka Diesel". Nedugo nakon objavljivanja, Duško Nikolić Ducka preminuo je nakon dugogodišnje borbe sa teškom bolešću. Igor i Nebo su mu na grob položili primjerak CD-a koji nije dočekao.

Duka je prisutan i na drugom albumu Monteniggersa ("AllBoom" iz 1998.), kroz pjesmu "Voljeli bi da si tu".

Godinu dana kasnije, za Monteniggerse znao je cio region, a najpopularniji klubovi ljuljali su se uz njihov hit "So i tekila".

Ta godina je, međutim, bila i godina kraja Monteniggersa.

Nebojša Saveljić poginuo je u teškoj saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu Podgorica - Cetinje 31. oktobra 1999. godine. Imao je 28 godina,  a s njim je poginula i njegova devojka Tanja.

"Ne brže od života", koju je Igor Lazić snimio sa (tada relativno nepoznatim pjevačem) Vladom Georgievim, posvećena je Nebojši.

Igor je, nakon Nebine smrti, organizavao i fondaciju "Sky forever" čiji je cilj pokretanje, preduzimanje i finansiranje društvenih aktivnosti radi stvaranja uslova za povećanje bezbjednosti u saobraćaju.

No, nove tragedije su vrijebale sa drugih strana.

Ni poslednji član Monteniggersa nije bio pošteđen bitke za sopstveni život. Godinama se borio sa tumorom hipofize, koji je, na sreću, uspio da pobijedi.

- Nekada se i sam sebi divim jer ne znam odakle mi snaga. Posle situacije koja je zadesila mog brata Gorana kada mu je umrla ćerkica, stalno sam sebi postavio pitanje kako on uspijeva da izdrži jer ne postoji bol koji s tim može da se poredi. To je bila porodična tragedija, ali ne može se porediti moja ljubav prema njoj u odnosu na njegovu, i mada mi je bila kao dijete, to nije isto. Osim toga, gledao sam i moju majku koja je izgubila muža i na koji način se ona borila s tim gubitkom. Jednostavno, morao sam da budem hrabar kako zbog sebe, tako i zbog njih, trudio sam se da ne prolupam. Takav je život, sastavljen je od uspona i padova - rekao je Igor svojevremeno za Story.

24sata.rs