Dakle, traje njegovo vrijeme i traje njegovo pravo. Zakonodavac je u svojim izmjenama i dopunama Zakona definisao i iznos naknade koja će se, od momenta kada stupi na snagu, isplaćivati majkama sa troje i više djece. To je, što se tiče Zakona, definisano članovima koje prenosimo u cijelosti.

Član 54a

Žena koja rodi troje ili više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini 70% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava.

Pravo iz stava 1 ovog člana stiče žena koja rodi troje djece i ostvari najmanje 25 godina radnog staža, odnosno žena koja rodi četvoro ili više djece i ostvari najmanje 15 godina radnog staža.

Pravo iz stava 1 ovog člana ne može se koristiti za vrijeme trajanja radnog odnosa i isključuje mogućnost istovremenog korišćenja prava na penziju.

Za vrijeme korišćenja naknade korisnici prava iz stava 1 ovog člana pripada pravo na zdravstveno osiguranje.

Član 54b

Žena koja rodi troje i više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od 40% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava.

Pravo iz stava 1 ovog člana stiče žena koja rodi troje ili više djece, a koja se nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje najmanje 15 godina.

Da nije smiješno bilo bi tužno to što Centri za Socijalni rad ovih dana prizivaju crnogorske majke da same potpišu odluku koja se protivi  Zakonu, a tiče se smanjenja njihovih naknada. I jeste pomalo tužno. Država se, žargonski rečeno, našla u diskontinuitetu sa novcem a iznos za ove naknade učinio joj se veliki i tamo na početku, pa se dosjetila da sve to smanji. Odredila za koliko i sad poziva majke da same potpišu smanjenje njihovih naknada. Jer…

I najlošiji student prava zna da se stečeno pravo ne može ukinuti. Za to su se ljudi izborili, a borili su se vijekovima, da im život i odnos sa državom ne zavisi od nečije samovolje. Zato je to Ustavna norma. Ona može da se mijenja samo u korist onog na koga se odnosi, nikako na njegovu štetu. A ukinuti se ne može. Može država da ukine primjenu ovog zakona ali prava koja su stekle majke koje primaju naknadu ne može. I to zna i najlošiji student prava.

Zašto onda država poziva majke da potpisuju saglasnost da im se naknade smanjuju? Odgovor je krajnje jednostavan. Onaj ko je donio odluku koja se protivi odredbama Zakona zna da će njegova odluka kad tad biti osporena. I zna da će kad tad morati da nadoknadi novac koji sada planira da uštedi smanjenjem. Zato i zovu majke da se potpisuju jer ko pristine da mu smanje iznos naknade, sam je pristao. Ali Ugovor, a to je ono što majke potpisuju u Centrima za socijalni rad, jedna forma ugovora, mora biti izraz slobodne volje. U suprotnom je ucjena a to je krivično djelo. Zato, ako potpisujete morate biti svjesni da je to Vaša slobodna volja a ako nije, onda je ovo drugo.

Jer je i onom ko je donio odluku da se umanji iznos naknada majkama sa troje ili više djece jasno da je tim povrijedio gore navedene članove zakona. I jasno mu je da će kad tad i to doći na red i da će kad tad taj novac morati da vrati. Nema cilja koji može opravdati sredstvo, posebno ne ovo i ovako sredstvo.

Da nije smiješno bilo bi tužno to što Centri za Socijalni rad ovih dana prizivaju crnogorske majke da same potpišu odluku koja se protivi Zakonu, a tiče se smanjenja njihovih naknada. I jeste pomalo tužno. A pomalo je i pacerski…