Država je kažu u takvom trenutku da joj je svaki euro prijeko potreban a ukidanje školarina, pored toga što će oštetiti državu, oštetiće i obrazovanje. Tvrde, ako bude besplatno svak će moći da ga priušti pa ćemo tako dobiti obrazovane mediokritete.

Za tako nešto već je kasno. Njih već imamo.

Znanje je moć, krilatica je svih emancipatorskih pokreta u istoriji čovječanstva. Znanje čovjeka čini slobodnim i pretpostavka bi bila da studenti okupljeni oko slobode u imenu organizacije, preferiraju znanje kao put ka slobodi. Ali nije tako. Za njih je znanje novac, a to je kategorija podložna raspravi i sa etičkog i sa ekonomskog stanovišta. Logikom da je znanje novac pravda se logika da znanje mora da se plati. Jer ono koje je besplatno stvara mediokritete.

Da bi Studentima za slobodu bilo jasnije, visoko obrazovanje u Crnoj Gori kratkog je daha i u poređenju sa nekim drugim državama i univerzitetima, na nivou je embriona.

Osam vjekova stoji Sorbona kao svijetlo znanja u gradu svjetlosti. Osam vijekova stvara najveće svjetske umove. Godišnja školarina na Sorboni iznosi 188 eura i 10 centi. I njom se pokrivaju pojedinačne potrebe studenata za knjigama i ostalim materijalom. Sigurno je francuski građanin bogatiji od crnogorskog, pa tom logikom i student, ali je Sorbona besplatna jer je Francuska kolijevka velike buržoaske revolucije, i u njoj ljevičarskih ideja kojima bi logikom mladosti svak obrazovan trebao da stremi. Pa je Francuska tako davno shvatila ono što crnogorski studenti u trećem milenijumu nisu, da je znanje moć i put ka slobodi.

Ali ne, država se našla u poziciji da joj je svaki euro bitan a Studenti za slobodu misle da obrazovanje onima koji nemaju, nije bitno. Da je bitnije da se besplatno ne stvaraju mediokriteti i otima iz državnih usta.

Kasno je, i za jedno i za drugo.

Mediokritete stvara logika po kojoj je znanje novac jer tom logikom onaj koji ima novac zna, a svjedoci smo da nije tako. 

Možda je Studente za slobodu ponijela priča o američkoj Ligi bršljana, o čuvenih dvanaest univerziteta na kojima su školarine preskupe i za američki standard. Ali tu ima caka.

Fakultet za stomatologiju Univerziteta Harvard godišnje upisuje 17 (sedamnaest) studenata. Osamnaesti može da ima milione, ne može se upisati. Jer znanje nije masovna produkcija diploma i mediokriteta. Znanje je moć.

Pitanje je da li bi, kada bi se primjenila selekcija koju čuvenih 12 američkih univerziteta primjenjuje, neko ko misli da je znanje novac mogao biti primljen. A oni koji nemaju novac, a znanjem prelaze prag Ajvi lige, ili dobiju stipendiju ili kredit koji, kad shvate da je znanje moć koja može donijeti i novac, otplaćuju svojim znanjem.

Zato ni poenta priče nije u novcu već u znanju i pragu potrebnog znanja da bi se došlo do fakultetske diplome. Umjesto masovne produkcije novca, kojom se trenutno bave sve visokoobrazovne institucije u Crnoj Gori, one treba da produkuju znanje. Da se selekcijom znanja a ne novca upisuje na besplatne studije na Univerzitetu Crne Gore. Da oni koji imaju novca a smeta im znanje, i obrazovanje onih koji ga nemaju, svoju šansu za znanjem potraže negdje drugo, ako misle da se kupuje novcem.

A na besplatnim studijama Univerziteta Crne Gore neka se upišu ako prelaze prag znanja a ne prag novca.

I neka čitaju...Knjiga je čovjekov najbolji prijatelj i neka počnu od stare Grčke, ona je ipak kolijevka znanja civilizacije. I neka pitaju Sokrata zašto je rekao da zna da ništa ne zna. I neka se i sami zapitaju zašto se domovina brani ljepotom.