Medojević je u pismu pitala Đačića zašto krši Ustav, i navela da je članom 23 Zakona o zaštiti životne sredine predviđeno da: "Svaki stanovnik Crne Gore ima pravo na blagovremeno i potpuno obavještenje o stanju životne sredine, na mogućnost uticaja prilikom odlučivanja o pitanjima od značaja za životnu sredinu i na pravnu zaštitu ovih prava, da su građani, a posebno država, obavezni da čuvaju i unapređuju životnu sredinu."

"Više je nego očigledno da se u Pljevljima odavno ne poštuje ovaj član Ustava, koji bi po pravilu trebao biti u službi svih građana, ali očigledno to za Pljevljake ne važi evo već više od dvije decenije. Problem aerozagađenja je veliki, veći nego prije 20 godina kada su građani Pljevalja slušali prazna obećanja Vlade o toplifikaciji grada. Obećanja dolaze i prolaze, gospodine Đačiću, dok Pljevljaci ostaju sa svojim problemima", kazala je Medojević.

Ovaj problem je kako kaže postao svakodnevica Pljevljaka.

"Ujutru kad krenu na posao, kada krenu u školu ili čak na prvu jutarnju kafu. Krivi ste za mnoge propuste i greške, ali Vaš najveći zločin je izlaganje djece aerozagadjenju, negiranje pljevaljske realnosti. Djeci život tek predstoji i nijesu se rodila da bi ispaštala zbog tuđe nesposobnosti, ili jednostavno neodgovornosti. Vi ih tjerate da idu u školu po ovakvom zagađenju", kazala je Medojević.

Prema njenim riječima ti podaci nisu za prespavati, ti podaci su "za ustati i pobuniti se u ime svih".

"Lako je reći- "Proći će, navikli smo."- a da li treba da se navikavamo?! Na kraju mi ostaje da se zapitam koliko ćemo još moći da izdržimo ovakvo stanje? Da li treba da se nadamo da će bolja vremena doći, da ćemo jedno jutro dočekati da punim plućima udahnemo svjež vazduh? Dok svi mladi ne ustanu i pobune se možemo samo da Vam postavimo pitanje- Da li smo živi? I ako jesmo, koliko još?!", zaključila je Medojević.