Veliki humanista, 68-godišnji Zdravko Sijerković, dobio je Plaketu Crvenog Krsta i Ministarstva zdravlja, jer je  čak 228 puta dao krv, ne samo u Crnoj Gori, već i u inostranstvu, piše Radio Jadran.

Zdravku Sijerkoviću je Plaketu, sa smboličnom kapi krvi, uručio ministar zdravlja Kenan Hrapović, povodom 11. maja – Dana dobrovoljnih davalaca krvi u Crnoj Gori. Uz njega su bili i drugi davaoci, koji imaju manji broj davanja: Vukota Jašović iz Podgorice (150), Ranko Begović iz Baošića (138), Danilo Đurović iz Kotora (128), Savo Vučetić iz Berana (107), Šefćet Cikotić iz Berana (104) i Vojislav Filipović iz Herceg Novog (102) davanja krvi.

Junak našeg doba živi skromno, gordo i spreman je i danas da se sa svojih 68 godina odmah odazove na poziv za pomoć. Dobrovoljni je davalac već 50 godina. Prije ovog dobio je i druga društvena priznanja.

''Počeo sam davati krv sedam mjeseci prije punoljetstva. Sada je to staž od punih 50 godina. Svidjelo mi se od prvog puta. Da sam tada znao da ću živjeti i davati ovoliko puta krv, pisao bih neku knjigu, jer bilo je raznih situacija. Teško je sve zapamtiti. Mada imam i knjižice o davalaštvu. Tako sam u Bolnici Meljine 101 put dao krv, u Bolnici Risan 52 puta, u Bolnici Kotor 46 puta, u Željezari Nikšić 19 puta, u KC u Podgorici 6 puta, u Dobruku u Libiji 2 puta i kao vojnik u Zagrebu i Splitu po jedan put'', kazao je Bato Sijerković.

Smatra da dobrovoljni davalac nije onaj koji je u životu dao krv samo dva ili tri puta. Samo onaj ko to uradi bar dva do tri puta godišnje može se računati da je dobrovoljni davalac, objašnjava Sijerković:

''Dobrovoljni davalac krvi nije ni onaj koji pita-za koga je. Nema za koga je. Svačiji život je vrijedan. Ja sam davao krv za Vijetnam, u Libiji, svugdje gdje me ko pitao i gdje je bilo potrebno. Dešavalo se da sam na primjer danas dao u Meljinama, a sjutra me neko pita da dam u Bolnici Kotor. Odmah uzimam drugu knjižicu i idem za Kotor. Toliko mi se puta dogodilo da u dva dana dam dva puta krv'' prisjeća se Zdravko.

Kada bi sabrao količinu date spasonosne tečnosti, bilo bi to 90 litara krvi, 0+ grupe. Nikada nije tražio ni uzimao ponuđeni novac, navodi Radio Jadran.

Čovjek koji je pomogao mnogima imao je tragediju u porodici, u kojoj je izgubio prije 11 godina suprugu.Pogodilo ga je strašno, ali nekako se oporavio.

''Kontrole su pokazale da sve funkcioniše dosta dobro. Kad ne bude funkcionisalo ja ću isto morati da dajem krv, pa makar prosipao. Nema druge, jer postao sam ovisan'', priznaje Zdravko Bato Sijerković, koji je prvi put dao krv 13.10 1966. godine. Spreman je da to učini još mnogo puta. Jer, zna, uvijek je neko u nevolji.