"Moguće je to, ali moguće je i da ponovo svjedočimo kako Divanović, dodvoravanjem instituciji predsjednika Srbije, pokušava da otkupi oprost za to što je sopstvenog oca i đeda nazivao izdajnicima. Ako dodamo i naglu brigu za to koja će uloga pripasti DF-u, sve ukazuje na to da Divanović danas više ne gleda toliko strogo na to što je njegov otac bio kandidat na jednoj srpskoj listi", naveli su iz DCG-a.

Oni cu ocijenili da Divanović ne bi bio Divanović da je mogao da bira prezime, jer se, eto, ispostavilo da među Divanovićima ima izdajnika, a on se toga gnušao do te mjere da je morao ekspresno da se odrekne i svog đeda – borca na Solunskom frontu.

"Međutim, iako se ekspresno odrekao đeda, Nikola Divanović je ipak pomislio da mu je od đeda – borca na Solunskom frontu ostalo pravo da sudi o hrabrosti drugih. A teško da o hrabrosti mogu govoriti plašljivci koji udaraju isključivo kada mrkne. Šta o protestima može da kaže, a da bude ozbiljno shvaćen, Nikola Divanović, koji uvijek nastupa sa pozicija slijepe partijske poslušnosti", pitaju iz DCG.a?