Kao prvi mit naveli su da "država otima imovinu vjerskih zajednica".

Iz Vlade kažu da je istina da će država poštovati ako vjerska zajednica raspolaže dokazima da je imovinu stekla po danas važećem zakonu ili po zakonu koji je nekada važio.

"Međutim ona vjerska kulturna dobra koja su kroz vjekove stvarana od državnog novca, a za koja ne postoje dokazi da pripadaju vjerskoj zajednici, biće upisana kao vlasniptvo države", naveli su iz Vlade.

Mit je i kako ističu iz Vlade, da je Srpska pravoslavna crkva starija od Crne Gore i svi pravoslavni vjerski objekti na teritoriji države su njeno vlasništvo.

"U Knjaževini i kasnije Kraljevini Crnoj Gori, pravoslavna crkva nije bila vlasnik, već korisnik vjerske imovine, budući da nije imala pravo da tom imovinom raspolaže bez odobrenja države. Opšti imovinski zakonik Knjaževine CG iz 1888. propisuju: "Nepokretna dobra pravoslavnih crkava i manastira ne mogu se nikako prodavati ili inače ustupati, bez naročita dopuštenja državne vlasti", navode iz Vlade.