Prema njegovim riječima, nova Vlada u Crnoj Gori moraće prije svega da analizira kakav joj je teret ostavila odlazeća vlast i da je za zemlju od izuzetne važnosti da neguje bratske odnose sa Srbijom.

Govoreći o narednim koraicma nakom što mu je nova većina u crnogorskom parlamentu zvanično povjerila da bude mandatar kaže da prema Ustavu mandat za sastav nove vlade najprije treba da povjeri predsjednik Crne Gore i od tog trenutka teče zakonom predviđen rok u kojem vlada treba da se formira. 

"Očekujem da će nova Vlada Crne Gore biti formirana u zakonom predviđenom roku.",kaže Krivokapić  koji ne veruje da nova vlada može da napravi ijedan svrsishodan korak bez skeniranja postojećeg stanja.

"Moramo da utvrdimo precizno šta nam je ostavila prethodna vlast kao teret i na osnovu toga ćemo napraviti strategiju saniranja očito teškog stanja.", navodi on.

Upitan kakva će biti politička sudbina Đukanovića i odlazećeg premijera Duška Markovića, kaže:

"Biće upravo onakva kakvu su zaslužili. I to ne govori Zdravko Krivokapić, to nas uči iskustvo iz ostalih zemalja sveta. Nađite mi jedan primjer u kojem autokrate i diktatori imaju srećan kraj? Da budem precizan, ovdje govorim samo o političkim posljedicama i političkom kraju".

Kaže da su tri različite koalicije u izbore krenule da sruše režim i da je prva etapa uspješno završena.

"Sada smo pred drugom, a to je demontaža nakaradnog sistema, ponovno uspostavljanje institucija države, uspostavljanje vladavine prava. Da budem kratak i jasan, mi moramo državu vratiti ljudima. Strategije do tog cilja su različite, ali se nadam da ćemo uspjeti da prevaziđemio razlike i dođemo do cilja. Ipak je cilj veći od naših razlika. Ne postoji niko ni u jednoj od ove tri koalicije kome nije na srcu uspješna i prosperitetna Crna Gora, a to je već dovoljan kapital za početak.", ističe Krivokapić.

Lider koalicije Za budućnost Crne Gore smatra da su Aleksa Bečić i Dritan Abazović  budućnost Crne Gore, zajedno sa ostalim mladim ljudima njihove generacije, kojih ima u sve tri pobjedničke koalicije.

"Mladi, obrazovani, nekorumpirani i iznad svega patriotski orjentisani mladi ljudi. Iako su mladi godinama, oni nisu početnici u politici i nije me stid da priznam da bih sa svojih 62 godine i te kako imao šta da naučim od njih.", navodi on za Novu.rs.

Upitan je i da li se promjenilo njegovo mišljenje o Milanu Kneževiću i Andriji Mandiću nakon svih događaja? 

"Andrija Mandić i Milan Knežević su veterani crnogorske političke scene, možda rame uz rame i sa samim Đukanovićem. Oni su dugo u politici, dugo su održavali vatru otpora režimu i to je za svako poštovanje. Ne bih rekao da sam promijenio mišljenje o njima, ali sada sam u prilici da iznutra sagledavam politiku i procese. Naravno, desi se ponekad da nam viđenje nije podudarno. To pripisujem i svom neiskustvu, ali nije tajna da na pojedina pitanja gledamo drugačije. Ali, ima ona izreka i kad se slažemo i kad se ne slažemo neka to bude u ljubavi. Što se mene tiče – biće tako", odgovara.

Govoreći o ulozi SPC ponovio je da je u politiku i ušao nakon što je prethodna vlast usvojila, kako kaže, diskriminatorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

" Uloga Crkve u rušenju režima je nesporna, i to je jasno svima. Samo bih volio da preciziram odmah sada, Crkva je u taj process uvučena, jer je morala da se brani. Veličanstvenim litijama, koje su bile mirna hrišćanska pobuna, Crkva je praktično artikulisala nezadovoljstvo mnogim drugom stvarima u crnogorskom društvu. Bilo je samo potrebno da se na političkom tržištu pojave partije koje to nezadovoljstvo mogu da kapitalizuju na izborima, što se i dogodilo. Koliko mi je poznato, a cijenim da sam dobro informisan, Crkva je svoje ambicije da se uključuje u politički život završila onog momenta kad je čula obećanje nas iz tri pobjedničke koalicije, da ćemo povući sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Medijatorska uloga crkve u jednom trenutku kad je zapelo oko pregovora nije ništa drugo, nego odraz brige duhovne vlasti Crne Gore, koja je cijenila da može dati doprinos dogovoru. Ni mitropolit Amfilohije, ni vladika Joanikije, nemaju zahtjeve u pravcu interesa za sastav vlade ili kako će biti podijeljeni resori. Trebalo je sačuvati jedinstvo koje smo kapitalizovali 30. avgusta pobjedom nad DPS-om. To je bio njihov glavni i jedini motiv. Zahvalan sam Crkvi, ali i brojnim drugim pojedincima koji ovih dana čine sve da mi prohodamo kao vlast. Ljudima koji su dugo u opoziciji treba neko vrijeme da se naviknu na činjenicu da bi sada oni trebali preuzeti odgovornost za najvažnije odluke. I to je proces.", kaže Krivokapić.

Naglašava i da nije ničiji projekat.

"Ja sam hrišćanin, idem u crkvu i to je cijela istina. Ako sam ja kriv i ako je to moj grijeh, prihvatam da sam grešnik. Ja sam univerzitetski profesor, imam petoro djece i dvoje unučadi. Previše da bi bio „nečiji“ projekat. Imena mitropolita Amfilohija, koji je danas jedan od najobrazovanijih i najpametnijih Crnogoraca, nisu dostojna takvih kvalifikacija", ističe 

Govoreći o sastanku pod Ostrogom ističe da su se dogovarali u manastiru u svojoj državi.

"Mislim da je mnogo važnije zbog čega smo mi bili tu i šta smo mi govorili tu, nego gdje smo bili. Sekularnost Crne Gore, koju ću prvo braniti, narušio je odlazeći režim upravo Zakonom koji je započeo njihov pad. Zamislite da se na propast sekularne države protive ljudi koji su na partijskom sastanku tražili da osnuju Crkvu? Crnu Goru vidim kao sekularnu državu u kojoj će biti komotno i Crkvi i državnoj upravi. Vidim je kao državu u kojoj se niko nikome neće miješati u posao, u kojoj neće biti ni stvarne ni lažne simfonije. Smatram da bi odnos u kojem bi se preplitali sa Crkvom, naštetio i njoj koliko i nama. Zato sam zagovornik modela koji ima Njemačka, a koja je kroz zakonski okvir ovu oblast uredila na odličan način", 

Zbog izjave o bliskim odnosima Mila Đukanovića i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, pozvan je da dođe u Beograd i da donese dokaze.  Smatra nedopustivim što predsjednik Srbije Alelsandar Vučić za osam godina, koliko je na vlasti, nijednom nije došao u Crnu Goru, ni kao premijer, ni kao predsjednik. Takođe, dodaje, ni gospodin Đukanović nije išao u Beograd.

"To je neprihvatljivo za moje poimanje odnosa sa Srbijom. Nama Srbija nije samo susjedna zemlja, nama je Srbija bratska zemlja. Tamo nam žive braća, rođaci, kumovi, studiraju nam djeca, liječe se naši ljudi po bolnicama. Od mene se traži izvinjenje predsjedniku Vučiću, a ja pitam za šta treba da se izvinim? Hrišćanin sam, kažem izvini kad pogriješim. Umjesto izvinjenja, pozivam rukovodstvo Srbije da sarađujemo, da ponovo gradimo ono što su neki porušili u proteklih trideset godina. Pozivam ih da svojim ličnim odnosima, zasnovanim na poštovanju, pokažemo i našim građanima da nema niko ko može stati između odnosa naše dvije  države", naglašava Krivokapić.

Upitan je i kako misli da od Crne Gore napravi Luksemburg s obzirom na ekonomsku krizu koja prijeti zemlji?

"Ako Crnu Goru učinimo pravnom državom, oslobodimo je okova kriminala i korupcije, i time poručimo da smo sigurno okruženje za strane investicije, mi ćemo imati standard evropskih država mnogo prije nego što to iko očekuje.", odgovara Krivokapić.