Iako podaci nisu usaglašeni, vjeruje se da se bar 6.000 Albanaca u ovom mjestu bavi švercom droge, a da u svakom trenutku na “lageru” imaju između 1,5 do tri tone marihuane i heroina. Prema istim procjenama, godišnje prodaju i do 60 tona droge.

Red i zakon ovdje ne važe. Italijanski mediji su prije nekoliko godina ukazivali na taj problem. Tada je objašnjeno da sve svjetske policije znaju šta se na ovom mjestu dešava, ali da ne mogu da djeluju.

Priča o ovom mjestu ponovo je aktuelizovana prije dva dana kada je na srpskog policajca Gorana Đorđevića (44) koji je bio u policijskoj potjeri, kod benzinske pumpe na sporednom putu Bujanovac – Trnovac, naletio vozač crnog “audija” bujanovačkih registarskih oznaka, udario ga, a potom pobjegao.

Prema izvorima bliskim policiji, interventna patrola u kojoj je bio teško povrijeđeni Đorđević, imala je nalog da zaustavi crni “audi” i zaplijeni drogu koja je bila kod vozača automobila. Vozač “audia” je pobjegao ka Velikom Trnovcu. Đorđević je preminuo u Niškom kliničkom centru.

Član Borda direktora međunarodne policije Marko Nicović kaže da je Veliki Trnovac svjetski, a ne samo srpski problem.

- Albanci su ovde uspjeli da dovedu kupce na noge. Oni ne idu po Evropi da im nude robu i tako ne rizikuju da upadnu u policijsu potjeru, već im kupci dolaze na noge. U Trnovcu se roba i pakuje i skladišti – priča Nicović i objašnjava kako srpska policija nema mogućnosti da djeluje na ovom dijelu, a pripadnici strane policje koji su došli 1999. na Kosovo “lako padnu” na ponude koje im Albanci daju.

Nicović objašnjava da je mreža koju su albanci ispleli jaka jer je “popločana” rodbinskim vezama”.

- Albanci svoje sinove i kćeri daju poglavicama iz Pakistana, Turske i drugih zemalja i tako na lak način razvijaju biznis. U cijelom selu postoje izvidnice i nema šanse da neko uđe u selo, bilo da je policajac, ili novinar, a da glavni o tome nisu obaviješteni – objašnjava Nicović.

Podaci o Trnovcu nikada nisu bili usaglašeni, ne zna se čak ni koliko stanovnika ima selo. Albanci su bojkotovali poslednji popis stanovništva. Prema ranijem popisu (iz 2002.) selo je imalo 6.726 stanovnika. Prema današnjim, nezvaničnim podacima, u 2.000 domaćinstava živi oko 10.000 stanovnika. Mnogi su davno napustili ovo mjesto i odselili se u Švajcarsku i Njemačku.

Ovo mjesto zavrijedjelo je pažnju italijanskog Centra za borbu protiv mafije (DIA). Oni su prije nekoliko godina iznijeli podatak da se skoro 70 odsto droge namijenjene zapadnoevropskom tržištu švercuje preko Preševa i Velikog Trnovca. Prema tom izvještaju, cjelokupan šverc droge kontrolišu porodice Osmani, Halifi i Bunjaku.

Godinama se priča i kako drogu u tom mjestu čuvaju “do zuba” naoružani Albanci. Kako cijelo selo živi od ovog biznisa i gotovo da nema onih koji se bave drugim djelatnostima. Geografski položaj ( neposredna blizina granice sa Bugarskom, Makedonijom, Kosovom i Albanijom) olakšava puteve heroina koji se sliva iz Pakistana, Avganistana, Irana i Turske.

U cijelom selu nalazi se jedna crkva posvećena Sv. Konstantinu i Jeleni. Srba nema. Oni hrabri, potomci nekadašnjeg stanovništva ovog sela, okupe se 3. juna kada crkva slavi slavu.