U tim paklenim uslovima držali su je majka i očuh Barbara i Kenet Atkinson, koji su se nad djevojčicom fizički i seksualno iživljavali, a to su omogućavali i svojim prijateljima.

Kada je pronađena 2001. godine, Loren je imala osam godina i bila teška samo 11,5 kilograma, poput dvogodišnjeg djeteta. Bila je toliko izgladnjela da su ljekari morali da je hrane metodom koja je korišćena na žrtvama holokausta, jer nije imala enzime kojima bi mogla da vari hranu. Osim toga, njeno tijelo bilo je toliko izmučeno godinama seksualnog zlostavljanja da je morala da prođe kroz niz hirurških operacija.

Potom su uslijedile godine psihičke terapije jer je Loren bila psihički i socijalno zaostala. Nije znala da sjedi na stolici ili koristiti WC, a travu je prvi put u životu vidjela kada je izašla iz bolnice.

Ljekare je začudio njen relativno bogat vokabular, a kasnije je otkriveno da je naučila da govori slušajući kantri muziku koju bi majka glasno puštala da priguši njen plač.

Lorenina majka Barbara Atkinson imala je ukupno šestoro djece, od četiri oca, ali jedino je Loren bila zlostavljana, zatvorena u ormaru i izgladnjivana.

Majka koja se odrekla male Loren već pri rođenju i dala je na usvajanje, ubrzo se predomislila i nakon osam mjeseci zatražila djevojčicu nazad. Na osnovu pravne greške, Bil i Sabrina Kavano, koji su je usvojili, morali su da vrate dijete majci.

Kraj njenih paklenih muka došao je nakon što je Lorenin očuh Kenet Atkinson, bijesan na svoju suprugu jer je mislio da ga vara, pokazao svom komšiji šta se skriva u ormaru.

Majka i očuh nikada nisu odgovarali za seksualno zlostavljanje jer je bilo previše traumatično da o tome svjedoči 8-godišnje dijete. Barbara i Kenet su osuđeni na doživotnu robiju, s tim da će imati pravo na pomilovanje 2031. godine, kada će Loren imati 38 godina.

Nakon oslobađanja, Loren je na vraćena svojim usvojiteljima, porodici Kavano. Ali njenim mukama ipak nije došao kraj – ponovno je doživjela zlostavljanje. To se dogodilo 2005. kada su socijalni radnici podstakli njenu usvojiteljicu Sabrinu Kavano da malo popusti čvrsti nadzor nad usvojenicom, pa je Loren otišla da provede neko vrijeme kod Sabrinine nećake koja je živjela sa suprugom i sinovima. Već prvog jutra, suprug Sabrinine nećake odveo je Loren izvan kuće i seksualno nasrnuo na nju, zbog čega je kasnije osuđen na zatvor.

Od tada je Loren počela da proživljava teško razdoblje psihičkih problema, s napadima bijesa, pokušajima samoubistva i izazivanjem tuča u školi. Takođe, proživljavala je i psihosomatske poremećaje zbog blokiranja uspomena na godine silovanja. Nakon što je prebačena u specijalnu školu i krenula na terapiju gdje je upoznala i druge žrtve zlostavljanja, počeo je njen oporavak.

Danas više ne uzima lijekove za depresiju i šizofreniju, ali i dalje pokazuje znakove zlostavljanja – skriva hranu u svojoj sobi, ne može da podnese kantri muziku, a njen orman ima zavjesu umjesto vrata. Ipak, njen život ide dalje – ove godine završila je srednju školu i upisala se na fakultet prenosi Telegraf.