Na stotine tona smeća razbacanih na ušću Bojane, na prekrasnom ostrvu Ada i na peskovitoj Velikoj plaži dugoj 12 kilometara, pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.

Taj otpad više ne stiže samo rijekom Bojanom iz Albanije i Crne Gore, već i sa Kosova i iz Makedonije rekom Drim, čiji se jedan krak uliva u Bojanu. Problem je, dakle, postao međunarodni, a prethodnih godina se dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa tog prostora stigne i do južne Dalmacije, odnosno do poluostrva Pelješac i ostrva Mljet. I oni su se našli u čudu.

Ugroženi ljudi, turizam, ptice...

Novinar Miljan Knežević kaže za Dojče vele da se stanje iz godine u godinu pogoršava.

„Ono što posebno zabrinjava jesu velike količine medicinskog otpada tako da na plažama možete naći ostatke infuzionih rastvora, iskorišćene špriceve, tablete... Sve to završava na obalama ulcinjskih plaža i to poslednjih godina postaje sve veći i veći problem“, tvrdi Knežević i dodaje da je zbog zagađenja sve manje ribe u Bojani. Procjene govore da u toj reci ima oko 50.000 tona čvrstog otpada! 

Takvo stanje posebno zabrinjava ekologe i turističke radnike, te veoma negativno utiče na biljni i životinjski svet u toj delti. Šire područje reke Bojane je, naime, najznačajnije stanište na seobi, zimovanju, gniježđenju i ishrani ptica na cijeloj istočnoj obali Jadrana.

Iako navode da tom problemu posvećuju znatnu pažnju, zvanična Podgorica i Tirana tvrde da nemaju novaca i resursa da ga reše.

„Moramo svi zajedno da sjednemo i razmislimo kako riješiti to pitanje, jer takvi projekti koštaju. Učinićemo sve da uspostavimo saradnju koja će pružiti bolja rješenja od onih koje mi u ovom trenutku možemo da pružimo“, rekao je tokom nedavne posjete Crnoj Gori albanski premijer Edi Rama.

Ekološki sat otkucava, zakoni se ne primjenjuju

Napominjući da je potreban zajednički napor svih državnih struktura Crne Gore i Albanije, lokalnih zajednica na pograničnom pojasu, civilnog sektora i medija, čelnik ekološke organizacije „Zeleni korak“ Dželal Hodžić kaže za Dojče vele da smeće u Bojani i na ulcinjskim plažama predstavlja ekološku bombu koja sve brže otkucava.

„Ako se ovako nastavi, naši će se potomci ugušiti u smeću. Ono je, sada znamo, sirovina, a mi nismo tako bogati da bacamo sirovinu. Jer, ekologija nije trošak: to je investicija u budućnost. Posebno to moramo raditi mi u Crnoj Gori zato što smo se deklarisali kao ekološka država. I postojeći zakoni su relativno dobri, ali se oni ne primjenjuju“, zaključuje Hodžić.

U svakom slučaju, rešenja za ovaj narastajući problem nema ni na vidiku, a Ulcinjani sa zebnjom čekaju nove kiše i nove gomile smeća.

DW