Supružnici imaju mogućnost da zakonskim putem rasporede imovinu u slučaju da dođe do razvoda, kako ne bi kasnije dijelili sve na pola. Tokom trajanja braka ili prije sklapanja, potpisivanjem ugovora uređuju pojedinačnu i zajedničku imovinu. Predbračni ugovori ne predstavljaju nikakvu novinu. Praksa sklapanja predbračnih ugovora je drevna. Jevreji su sklapali predbračne ugovore još prije dvije hiljade godina, a kakvi danas postoje u SAD, zaključivali su se u šesnaestom vijeku u Engleskoj.
Prema riječima doskorašnje predsjednice Notarske komore Crne Gore Tanje Čepić, crnogorske javne ličnosti ipak ne potpisuju ovakve sporazume. Nijesu popularni ni kod običnih građana, a jedan od razloga je dominacija običajnog crnogorskog prava.
Kao najčešći razlog često je i taj da sklapanjem predbračnog ugovora partner unaprijed planira razvod, ali i nedostatak povjerenja. Ipak, oprez je bolji nego kajanje, i budući bračni partneri bi trebali razmišljati manje romantično, a više racionalno, i shvatiti da sklapanje predbračnog ugovora ne mora značiti nedostatak povjerenja, već vid sigurnosti.
Predbračni ugovori su zastupljeniji u ekonomski razvijenijim zemljama, gdje su prihodi ili već stečena imovina budućih bračnih partnera drastično različiti po svojoj vrijednosti. Potpisivanje bračnog ugovora je uobičajena procedura prije sklapanja braka.
Kako navodi Tanja Čepić, do sada niko od crnogorskog „džet seta“ nije ovim povodom pokucao na vrata Notarske komore.
-Sklapanje predbračnih ugovora je za neke ljude još uvijek strašno, dok neki smatraju da je to normalno i potrebno. S druge strane, realna slika socijalnog stanja u državi pokazuje da mlađa populacija koja se odluči za sklapanje braka nema imovinu veće vrijednosti i zato ne sklapa predbračne ugovore. Ali, sporazumi su zaživjeli kod budućih supružnika koji već imaju brak iza sebe. Pretpostavljam da na taj način, zbog prethodnih problema koje su imali, žele da očuvaju svoju imovinu – kaže Čepić.
Zbog nepotpisivanja predbračnog ugovora iz godine u godinu ne smanjuje se broj parničnih postupaka supružnika koji ne mogu da se dogovore kako da podijele imovinu nakon razvoda. Obično nije sporan postupak razvoda, već proces podjele imovine. Parnični postupci se mogu odužiti na godine zato što žene vrlo često nijesu vlasnice bilo kakve imovine, a sud onda na osnovu izjava svjedoka utvrđuje koliko je zapravo ona imala doprinosa u braku.
Ugovor kao obaveza poznatih parova
Poznati parovi u svijetu ne razmišljaju na ovaj način. Da bi osigurali ono što su mukom zaradili, a riječ je o milionima dolara, potpisivanje predbračnih ugovora dovoljno je dobra garancija. Navodimo nekoliko primjera:
-Iako se mislilo da ljubav Anđeline Džoli i Breda Pita nema cijenu, saznali smo da ona i te kako postoji i vrijedi čitavih 380 miliona dolara. U ugovoru se navodi da će Pit, u slučaju razvoda, zadržati cijelo svoje bogatstvo od 209 miliona dolara, a Anđelina svoj 171 milion.
-Harisona Forda skupo je koštao brak sa Melisom Metison. Dok je ljubav cvjetala, Melisa je odredila da novac od filmova koje je on snimio dok su bili u braku dijele na pola.
-Deniz Ričards, bivša supruga Čarlija Šina, uspjela je da u ugovor ubaci i član u kojem se kaže da će, ako je Šin prevari, dobiti i bonus od četiri miliona dolara.
-Iako su Stiven Spilberg i Ejmi Irving bili u braku samo četiri godine, poznati režiser je papreno platio razvod. Iako je postojao predbračni ugovor, sudija je smatrao da on nije pravno obavezujući, jer je napisan na salveti i potpisan bez svjedoka. Tako je gospođa Irving postala prava bogatašica.
-Visoko mjesto na listi najskupljih predbračnih ugovora svakako je onaj između Kevina Kostnera i njegove ljubavi iz djetinjstva Sindi Silva. Njihov brak je trajao 16 godina, od početka glumčeve karijere što je poslužilo kao dobra osnova za veliku cifru. Konačan ceh je i danas pod velom tajne, ali se spekuliše da ga je ljubav koštala 80 miliona dolara.
