Ovo je u ispovijesti za „Blic“ u srijedu, dan prije nego što će biti uhapšena, ispričala Mirela Mikulčić (29), majka Nenada (4), Dimitrija (3) i Maje (2) koji su u ponedjeljak nastradali u stravičnom požaru u Velikoj Krsni.

Mirela Mikulčić je uhapšena juče odmah poslije sahrane svoje troje djece.

Kobne večeri, vatrogasci koji su došli veoma brzo nisu uspjeli da izvuku djecu iz vatre. Pronašli su ih zagrljene ispod kreveta, gdje su pokušali da pronađu spas. Majka Mirela, koju osuđuje čitava Velika Krsna i većina Srbije, nepomično je sjedila na krevetu u kući Ljube Terzića s kojim je u vezi posljednjih godinu dana. Zato je i osuđuju, ostavila je zaključanu malu jdecu i otišla kod ljubavnika. Mada, konkretna pomoć ovoj porodici od institucija koje treba da brinu o ovakvim slučajevima je izostala.

- Sve je izgorjelo za deset minuta. A kako, ne znam. Kažu da je od lampiona na jelci. Djeca su je vidjela na reklami i kažu: “Mama, hoćemo i mi jelku”. I ja im kupila. Kamo sreće da je nikad nisam uključila. I šta sad. Šalju me na preglede, ali džabe, mene niko više ne može da izliječi - izgovara Mirela gledajući u pod.

Vještak krije uzrok požara

Vještak za utvrđivanje uzroka požara završio je uviđaj u kući u kojoj su stradala djeca. Nakon njegovog odlaska skinute su trake sa oznakom policije kojima se zabranjivao prilazak kući.

- Uzrok je poznat, ali o tome ne mogu da govorim. Jedino što mogu da kažem je da požar nije podmetnut - rekao je vještak.

U utorak uveče, kažu, nije plakala. A u srijedu suze su joj se same slivale niz lice. Djecu je ostavila samu i otišla do Ljube da uzme makaze da podšiša komšiju. Ljuba je sa prijateljem bio u komšiluku, gdje su mu javili da gori Mirelina kuća. Odmah ju je pozvao.

- Zove me Ljuba i kaže, sve gori! Sve je izgorelo tako brzo. Bio je tu šporet na drva, grejalica je bila pored njih, jelka na vitrini u sobi u kojoj su spavali. Dajte mi njihove slike da ih vidim, nijednu više nemam. Sve je s njima izgorelo - obraća se Mirela Ljubinoj majci.

Mirela kaže da se nije mučila za djecu, ali radila je i po tuđim njivama, voćnjacima, muške poslove.

- Nisam se mučila jer mi za njih ništa nije bilo teško. Htkela sam da oni imaju, kad ja nisam. Jesam, ostavljala sam ih zaključane jer sam se bojala da ne izađu na put, da ih ne zgaze kola. A sad? Borila sam se kroz život sama, pomagali su mi drugi koliko su mogli. Oca dkece nemojte da pominjete, dkecu u ruke nije htoo da uzme - priča Mirela.

Mirela je iz Ljubine kuće otišla u Dom zdravlja, a narednih dana ostaće u Mladenovcu. Na putu ka ljekaru, prošla je pored kuće. Prijatelji koji su je vozili nisu joj dali da stane. Prethodnu noć, Mirelu je Hitna pomoć odvezla u psihijatrijsku ustanovu „Laza Lazarević“. Tamo su joj dali lijekove za smirenje i vratili nazad...

U Ljubinoj kući ostala je njegova majka, spremaju Svetog Nikolu, slave...

- Nije ona bila loša majka. Ali eto ostavljala je dkecu same, nije imala nikog da ih čuva. Samo da nije zaključala vrata, spasli bi se. To su bila pametna djeca, lijepa kao anđeli... - izgovara Ljubina majka.

Ljuba Terzić, koji je sa Mirelom u ljubavnoj vezi godinu dana, kaže da ona nije htjela pomoć socijalnog.

- Ja sam joj zabranio da pjeva po kafanama, rekao sam joj: „Čuvaj djecu, traži pomoć“. Tako je prije tri mjeseca i prvi put otišla u centar. Odobrili su joj pomoć 9.000 dinara, sad je trebalo da dobije prvu uplatu. I za tu kuću, koju je Komesarijat za izbjeglice trebalo da joj kupi, nije imala da plati neke takse. Ljudi sad pričaju svašta, a ona se žrtvovala za djecu. Nije ona jela, da bi oni imali. Od usta je odvajala, a djeca su bila zlatna, prepametna. Dolazila su kod mene. Prvo što pitaju bilo je: „Je l‘ me voliš“ - priča Ljuba.

Komšija Radoslav: Nikakva majka, stalno ih je ostavljala zaključane

Radoslav Vulović, jedan komšija ove unesrećene porodice, priča za “Blic” da Mirela nimalo nije pazila na svoju djecu. Kaže da je baš u vrijeme nesreće htio da dođe i odnese djeci kolače. A, onda je samo vidio kako sve gori. Stara kuća, od blata, lamperija svuda...

- Ni sam ne znam što ne odoh do njih. Kad sam video vatru, preskočio sam žičanu ogradu, odvalio vrata, gorela su, nisam mogao dalje. I vatrogasci su bili nemoćni da ih spasu. Gorelo je kao barut, sve je bilo usijano. Kamenom sam razbio prozor. Dozivao sam decu, ali sve je bilo gotovo, tako brzo - priča Radoslav.

Za njega nema dileme ko je odgovoran za ovu nesreću:

- Ona Mirela nije bila nikakva majka. Ne mogu da pričam. Po cijelu noć ih je ostavljala zaključane, same. Ej, životinja čuva svoju djecu, a ona... Djeca su išla i upišana i usrana. Bunar otvoren, septička jama otvorena. Jednom su jadni i upali, ali srećom nije bilo duboko... Pomagali smo im svi, davali odjeću za djecu, hranili ih. Moj brat, kuća do njih, svako jutro davao im je mleko. Djeca ujutru izađu napolje, ko prođe iz prodavnice, oni traže hleb i jogurt - priča Radoslav.

Dodaje da im otac nije dolazio. Vidio ga je tek u utorak poslije požara.

- I odmah su se posvađali. Mirela je sjedjela tu na stepenicama. Rekao sam joj da i ona skoči u vatru. I ovima iz Centra za socijalno sam rekao: „Šta sad pričate. Što djecu niste odveli u dom“. Dolazila je ovde patronažna sestra zbog male Maje, vidjela je sve. Mirela ni sa majkom nije bila u dobrim odnosima, čak je jednom htjela da je baci u bunar - kaže Radoslav.

Djeca su, prema njegovim riječima, bila prelijepa, pametna.

- Mali Mita je bio prepametan. Da je ostavila vrata otključana, oni bi izašli - kaže Radoslav.