Bivši pripadnik paravojne jedinice “Šakali” Zoran Rašković Serdar svjedočio je u emisiji ”Život Kosova – Ratni zločini” koja je emitovana na Radio televiziji Kosovo, o zločinima koje su pripadnici te paravojne jedinice izvršili u selima Ljubenić, Pavljan, Zahać i Ćuška kod Peći 1999. godine.
Rašković je o svim ovim zločinima svjedočio i u Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu. Kako je ispričao, u Peć je došao 1997. kao dobrovoljac u sastavu vojne policije, a poslije izvjesnog vremena pristupio je “ekipi” nazvanoj “Šakali”, na čijem je čelu bio Nebojša Minić zvani Mrtvi, koji je u bjekstvu preminuo od side u Argentini.
Nakon što je odlučio da svjedoči, njegov život je u opasnosti i pod konstantnom je zaštitom policije.
- Svjedok sam u ubistvima preko 200 Albanaca, računajući žene i djecu, kao i progona preko 10.000 ljudi – započeo je svoju ispovijest Rašković, piše Telegraf.
On je objasnio da se za ovo svjedočenje odlučio 2009. kad ga je tužilac posjetio u zatvoru u Zabeli i kad mu je pokazan spisak optuženih za ratne zločine, ali na njemu nije bilo imena pripadnika paravojne jedinice “Šakali”.
- Šakali su psi rata. To je grupa koja radi za svoj račun. Njima ne smeta ni vjera, ni nacija. Oni vrše one prljave poslove koje niko drugi neće i nema želudac – opisuje ovu paravojnu formaciju Rašković i dodaje da je jedan od najtežih zločina izvršen u selu Ćuška, gdje su, prema optužnici, ubijene 44 osobe, a nekoliko stotina natjerano da se isele iz svojih domova.
- Pola devet ujutru je u Peći. Rekao je Mrtvi (Nebojša Minić, vođa “Šakala”): “Ajde, akcija pakujte se. Namaže se lice garom iz auspuha. Potrpasmo se u vozila. Na pet kilometra od Peći… Ušlo se u selo, i po već uigranom scenariju, ista priča… Bilo je i silovanja, bilo je ružnih stvari. A razlog odlaska u to selo je taj što je to rodno selo tadašnjeg njihovog ratnog komandanta, sada ministra odbrambenih snaga Kosova Agima Čekua. I mi “Šakali” smo mu zaklali i oca i strika i ne znam, i “poovjeravali” ih u glavu – navodi Rašković.
On dodaje da su nakon toga odvojili oko 40 mještana i raspodelili ih u nekoliko grupa po kućama, gdje su ih likvidirali.
- Tog istog dana nalkon Ćuške smo prošli kroz Pavljan, kasnije kroz Zahać, i naravno da smo ostavili krvav trag za sobom. Nemojte da opisujem to sad. Ćuška je bio prioritet. To što smo prošli kroz još dva sela i što se pobilo desetak ljudi, to je bila nuspojava ludog dana – rekao je novinarki RTK bivši pripadnik paravojne formacije.
Poslije ovih sela, na red je došlo i Ljubenić, selo gdje su izvršena, prema riječima Raškovića, mnogobrojna ubistva albanskih civila.
- Ljubenić, to je strašan masakr. Masakr. On se desio peti ili šesti dan od izbijanja rata. Osam sati ujutru, lijep dan…. I krene da se tjera taj narod, prost narod, seljak, sirotinja… I tako se to istjera iz kuća, kao ovce na klanje… I onda se sakupilo, i sve što je bilo muško, ispod džamije se sakupilo. Izašao je neki starac, plemenski starešina valjda i pitao: “Zašto upadate ovde kao razbojnici? Država Srbija ovde nikad nije imala problema”. I nije ni završio, i Mrtvi ga je rafalom pokosio. Onda je nastavio po ostalima. Pridružile su mu se tri cijevi, od nas 30 – svjedoči Rašković.
On navodi da se odlučio za svjedočenje o događajima na Kosovu, kako bi se konačno čula istina o dešavanjima koje je karakterisalo, kako je opisao, “jedno sveopšte ludilo”.
- Mora da se priča o ovakvim stvarima. Da se zna kakav amanet ostavljamo iza nas. Ova priča s Albancima je moja molitva za vaše mrtve – zaključuje Zoran Rašković Serdar.
Pogledajte ovo jezivo svjedočenje:
