Najčešće one nemaju više od 30 kilograma.

Do bolesti dolazi zbog pretjerane želje da se izgleda vitko, posle čega mnoge djevojke počinju dijete neuzimanjem hrane ili povraćanjem.

Sve dovodi do ozbiljnog narušavanja zdravlja, a anoreksične i bulimične djevojke zapadaju u psihičke teškoće i imaju probleme i u porodici.

- Često je razlog za dijetu to što neko djevojčici kaže da je debela - kaže dr Svetlana Ivanović Kovačević, načelnica Odjeljenja dječje i adolescentne psihijatrije.

Ona objašnjava da anoreksiju karakteriše izbjegavanje hrane, dok je bulimija prejedanje i nasilno izbacivanje svega pojedenog. Najmlađa djevojčica koja se na Odjeljenju lečila od anoreksije je imala samo 10 godina. Devojke koje boluju od anoreksije se izgladnjuju i drastično gube tjelesnu težinu, gube i menstruaciju, imaju morbidan strah od gojaznosti.

- One smatraju da ne zaslužuju hranu i najčešće žive na jednoj jabuci dnevno. Oblače slojeve garderobe kako roditelji ne bi vidjeli koliko su mršave. Zanimljivo je to da uživaju da spremaju hranu za druge, ali one same je nikada ne jedu - kaže dr Kovačević.

Dvadesetogodišnja M. S. trenutno se liječi na Odjeljenju psihijatrije. Sa 60 kilograma vrlo brzo je smršala na svega 30.

- Počela sam da se izgladnjujem kada sam imala 18 godina. Smatrala sam da ne zaslužujem hranu jer nisam dovoljno dobra. Odbijala sam da jedem danima, a onda sam jela, pa povraćala sve - kaže ova djevojka.

Izgladnjivanje traje mjesecima, a djevojke traže pomoć tek onda kada su već u najtežem psihičkom stanju. Tada sa njima mora da radi čitav tim ljekara, psihijatar, ginekolog, nutricionista, psiholog.

- Imala sam jedan slučaj da je djevojka preminula od anoreksije. One koje dolaze kod nas su često na ivici života i smrti. Odbijaju da jedu, pa se dešava i da moramo da ih hranimo preko sonde - dodaje Kovačevićeva. 

Stručnjaci kažu da sve više momaka pati od poremećaja koji dovode do toga da normalne mlade osobe drastično mršave i dolaze na težinu od svega 30 do 40 kilogarama.

Dok se liječi, pacijent svakog dana biljleži šta je jeo i koliko je puta povraćao kako bi počeo da se suočava sa stanjem u kojem se nalazi. Kod tih osoba želudac je veoma mali, pa im se postepeno povećavaju količine hrane.

Liječenje traje do dvije godine. Jedna djevojka je ležala u bolnici punih osam mjeseci. Ali prođu mjeseci dok nam se pacijentkinje ne obrate jer ljekari opšte prakse i pedijatri ne umiju da prepoznaju simptome.

Bilo je slučajeva da su ti lekari odbijali da daju upute djevojkama koje su tržile pregled kod psihijatra - kaže dr Kovačević za Blic.