Studenti Univerziteta u Dakoti, njih 73-oje, bili su učesnici ovog istraživanja čiji su nas rezultati, u najmanju ruku, iznenadili.

Na pitanje – da li bi prisilili ženu na seksualne odnose kad bi znali da neće biti posljedica – čak ih je trećina rekla da bi to učinila, dok su brojevi pali kad su ispitivači ponovili pitanje i iskoristili riječ “silovanje”.

Ipak, riječ “silovanje” nije zaustavila 13 odsto ispitanika koji su priznali da bi to uradili kad bi mogli da se izvuku bez posljedica i kad za to niko ne bi saznao, prenosi Telegraf.

Ispitanici su zaključili da muškarci koji su rekli kako bi prisilili ženu na seks, ali ne i silovali, ne smatraju da su njihovi postupci kažnjivi, a kod nekih su čak primijetili i osjećaj ponosa u ideji da bi prisilili ženu na seksualne odnose.

Takođe su primijetili da oni koji bi bili spremni na silovanje imaju neprijateljski stav prema ženama, dok oni koji bi ih “samo” prisilili na seks imaju bolje odnose sa suprotnim polom.

To pokazuje kako postoje različiti psihički profili zlostavljača i različiti načini na koje oni sami sebi opravdavaju svoje postupke. Ali, zločin je zločin, šta god zlostavljač mislio o tome.

Nakon ovog istraživanja aktivisti za borbu protiv nasilja nad ženama zaključili su da treba prestati samo upozoravati žene da se ne oblače provokativno, da ne piju previše i da ne nigdje ne idu same, već se treba pozabaviti i muškarcima koji imaju nasilne sklonosti i raditi s njima kako bi se nasilje zaustavilo.