„Klinika za neurologiju u sklopu koje se nalazi i odjeljenje intezivne njege izgleda kao pakao. To je grijeh i sramota“, navela je čitateljka, čiji je identitet poznat redakciji.

Kada je upućena na liječenje u ovu ustanovu ono što je prvo zaprepastilo, kako se prisjeća, bilo je to što je u sobi u kojoj je trebalo da leži bio smješten jedan muškarac i tri žene. Kako u sobi nije bilo ni kreveta, medicinsko osoblje je za nju i još jednu pacijentkinju, donijelo pomoćne krevete.

„Kupatilo za osoblje ima četiri kvadrata i ujedno služi za presvlačenje. Tu skladište i sve aparate i medikamente. Iz WC-a za pacijente se širi smrad. Poplavljuje konstantno, a pun je lopata sa izmetima teško oboljelih pacijenata, urina...“, svjedoči čitateljka Pobjede o svom užasnom iskustvu. 

Terasa ove Klinike, kako kaže, nema nikakvu svrhu, a na njoj skladište krevete.

Ona negoduje i što su u muškim i ženskim sobama zajedno pokretni pacijenti i teški bolesnici, koji su na aparatima ili u komi.

„Ovo je ogledalo naše države, zdravstva, direktora KCCG“, poručila je ona.

U tom „mraku“ ona je ipak pronašla i zračak nade. Ukazala je na izuzetnu ljubaznost i profesionalizam osoblja zaposlenog u ovoj klinici i posebno na posvećenost prof. dr Slavice Vujisić. 

Pobjeda je ostala uskraćena za komentar uprave Kliničkog centra Crne Gore povodom ovog slučaja. Direktor prof. dr Ranko Lazović i medicinski drektor dr Vladimir Dobričanin nijesu odgovorili na naša pitanja, a nijesu odgovorili ni na telefonske pozive i SMS, kao ni portparolka Kliničkog centra Gorica Soković.